Utjecaj noćnog rada na zdravlje

Utjecaj noćnog rada na zdravlje

Preneseno s Doktorica s oklagijom, napisala dr. Safija Softič-Namas

Da li vas je naslovna slika privukla da otvorite članak? Vjerovatno ste pomislili: "Šta će taj debeli doktor meni govoriti, vidi ga koliko je?!". Ako je bilo tako (a i ako nije) pročitajte članak do kraja, pa razmislite opet.

Odlučila sam s vama podijeliti nekoliko referenci (istraživanja, studije) koje sam koristila u svom magistarskom radu. Ovdje sam navela dvadesetak od ukupno 117 referenci koje su navedene u radu. Ništa nisam mijenjala, samo sam izdvojila studije koje su rađene u raznim dijelovima svijeta i imaju veze sa zdravstvenim problemima zdravstvenih radnika koji rade noćne smjene. Na kraju su navedene pune reference kako biste mogli više istražiti ovaj problem ukoliko vas zanima. 

Prema Sliškoviću (2010), u nizu problema smjenskih/noćnih radnika na prvom su mjestu problemi sa spavanjem. U osnovi ovih problema je inverzija faza 24-satnog ritma budnost/ spavanje koju nameće noćni rad, dok vanjski faktori (buka, svjetlo i dnevne socijalne aktivnosti) mogu dodatno narušavati dnevno spavanje noćnog radnika. Problemi sa spavanjem kod smjenskih radnika najčešće uključuju nesanicu, smanjeno trajanje spavanja te pospanost i umor tokom noćnih radnih sati. Problemima sa spavanjem i hroničnom umoru posebno doprinosi rad u rotirajućim smjenama, gdje radnik ulazi u novu smjenu dok adaptacija na prethodnu još nije potpuna.

Ko (2013) u svojoj studiji zaključuje da loša kvaliteta sna zbog rada u noćnim smjenama remeti cirkadijalni ritam, uzrokujući negativne promjene u metaboličkim, upalnim, neuroendokrinim i antioksidativnim biomarkerima. Takve negativne promjene mogu na kraju odigrati ulogu u povećanju učestalosti pretilosti.

Rad u smjenama može povećati rizik od kardiovaskularnih bolesti zbog nekoliko međusobno povezanih psihosocijalnih, bihevioralnih i fizioloških mehanizama, kako tvrde Puttonen, Härmä i Hublin (2010). Psihosocijalni mehanizmi se odnose na poteškoće u kontroli radnog vremena, smanjenu ravnotežu između privatnog i profesionalnog života i loš oporavak nakon posla. Najvjerojatnije promjene u ponašanju su debljanje i pušenje. Uvjerljivi fiziološki i biološki mehanizmi povezani su s aktivacijom autonomnog nervnog sistema, upalom, promijenjenim metabolizmom lipida i glukoze te srodnim promjenama u riziku od ateroskleroze, metaboličkog sindroma i dijabetesa tipa II. Podaci iz ove studije pružaju dokaze o mogućim mehanizmima bolesti između smjenskog rada i kardiovaskularnih bolesti.

Nedavne metaanalize koje su napravili Amani i Gill (2013), Antunes i sar. (2010), Barbadora i sar. (2013) te Eberly i Feldman (2010) povezuju rad u smjenama sa povećanim rizikom od gojaznosti, pri čemu radnici imaju veću predispoziciju za povećanje tjelesne težine od kolega koji rade danju. 

Gan i sar. (2015) su u metaanalizi došli do zaključka da smjenski rad povećava rizik za nastanak šećerne bolesti, te da su muški ispitanici imali 37% veći rizik od nastanka iste za razliku od njihovih kolega koji su radili samo danju.

Hedge i sar. (2015) u svom istraživanju o prisustvu kardiovaskularsnih oboljenja među zdravstvenim radnicima zaključuju da je prevalencija kritičnih faktora rizika za kardiovaskularne bolesti koje uključuju dijabetes melitus, prehipertenziju, hipertenziju, prekomjernu težinu, gojaznost i centralnu gojaznost visoko među svim doktorima i medicinskim sestrama i stoga je razlog za zabrinutost.

Nagaya i sar. (2002) su došli do zaključka da rad u smjenama može biti povezan sa inzulinskom rezistencijom kod radnika mlađih od 50 godina. 

Viswanathan, Hankinson i Schernhammer (2007) su u svom istraživanju zaključili da je rad na rotirajućim noćnim smjenama bio povezan s dvostruko povećanim rizikom od raka endometrija među gojaznim medicinskim sestrama u ispitivanoj skupini skupini, dok su Conlon i sar. (2007) pokazali da smjenski rad može biti povezan s povećanim rizikom od raka prostate.

Coppeta i sar. (2020) su u metaanalizi utvrdili da su poremećaji štitnjače zastupljeniji među radnicima u noćnim smjenama. Noćni rad bio je više povezan s povećanjem razine TSH (tireostimulirajući hormon). Radnici u noćnim smjenama bili su pod većim rizikom od razvoja subkliničke hipotireoze.

Cilj studije Wu i sar. (2011) bio je usporediti učinak stresa na poslu na izgaranje na poslu i kvalitetu života među medicinskim sestrama i liječnicima u Kini. Profesionalni stres (na koji ukazuju različiti stresori) imao je važnu ulogu u izgaranju na radnom mjestu i kvaliteti života među medicinskim sestrama i liječnicama, uzimajući u obzir druge potencijalne činioce utjecaja istovremeno. Ovi rezultati pokazuju da je važno usvojiti različite preventivne mjere kako bi se spriječilo sagorijevanje i poboljšala kvaliteta života populacije u skladu s različitim stresorima.

Nekoliko studija koje uspoređuju ukupni energetski unos kod noćnih radnika i onih koji imaju normalno radno vrijeme su pokazale da energetski unos nije razlog ovih zdravstvenih poremećaja. Naprimjer, radovi Reeves, Newling i Gissane (2004) te Naghashpour, Amani, Nematpour i Haghighizadeh (2013) pokazuju takve rezultate. Iako je poznato da pozitivan energetski unos dovodi do gojaznosti, ovdje to ipak nije lako zaključiti.

Kako navode Gupta i Gaur (2016), dobro je poznato da su medicinske sestre prvi zdravstveni radnici koji dolaze u maksimalan kontakt s pacijentima. Izložene su fizičkom i emocionalnom stresu zbog njihovih smjena, deprivacije sna, straha od izloženosti raznim zaraznim bolestima i stalnog suočavanja s patnjom, tugom i smrti. Međutim, medicinske sestre se brinu o pacijenatima često po cijenu svog ličnog zdravlja, odričući se svojih porodičnih obaveza. Kao posljedica višestrukih pritisaka, medicinske sestre mogu imati neprikladan način života i način ishrane, što doprinosti gojaznosti i dodatno povećava njihovu ranjivost na razne prehrambene i zdravstvene probleme.

Phiri i sar. (2014) u istraživanju o navikama medicinskih sestara zaključuju da su medicinske sestre u noćnim smjenama, često kao najveću zdravstvenu brigu, identificirale povećanje tjelesne mase i život s nezaraznim hroničnim oboljenjima poput hipertenzije. Smatralo se da prekomjerna težina ima negativan utjecaj na radni učinak. Sve medicinske sestre identificirale su bolove u leđima i izloženost tuberkulozi kao zdravstvenu brigu, a i uprava i medicinske sestre izvještavali su o stresnom radnom okruženju. Sestre su često spominjale nedostatak vremena za pripremu zdravih obroka zbog dugog radnog vremena i premorenosti od posla. Uočeno je da bolničko okruženje ima negativan utjecaj na način života medicinskih sestara, uključujući uslugu prehrane koja nudi pretežno nezdravu hranu.

Istraživanje koje je proveo Strapajević (2015) među zaposlenicima hitne pomoći u susjednoj Hrvatskoj zaključilo je da zdravstvene poteškoće koje su ispitanici navodili pokazuju najveću učestalost bolova koštano-mišićnog porijekla i to boli u vratu i donjem dijelu leđa, što se može povezati sa statodinamičkim naporima na ovom poslu. Pretilo je 11% ispitanika, šećernu bolest ima 5%, a bolesti gastrointestinalnog sistema (gastritis, ulkus na želucu, kamen u žuči) ima 31% ispitanika. Navedene bolesti pripadaju skupini psihosomatskih bolesti koje mogu biti, među ostalim, posljedica organizacije posla i stresa koji je svojstven u radu u objedinjenom bolničkom hitnom prijemu. 

U istom istraživanju o utjecaju stresa na rad osoblja u bolničkoj hitnoj službi, Strapajević (2015) navodi da su neki od pokazatelja u promjeni ponašanja kod sindroma sagorijevanja pad koncentracije, smanjenje samopoštovanja, apatija, nepopustljivost i krutost u odnosima, dezorijentacija, perfekcionizam, zabrinutost za zdravlje, nestrpljivost, pretjerani oprez, povlačenje u sebe i izolacija od drugih, pretjerana zabrinutost za porodicu, nesnošljivost, konfliktnost, preosjetljivost itd. Strapajević dalje navodi da se kao posljedica navedenog javljaju razni subjektivni simptomi, kao što su nesanica, noćne more, smanjenje ili pojačanje apetita, pad seksualnosti, osjećaj iracionalnog straha, osjećaj krivnje, umor, stalno loše raspoloženje, opća slabost itd. Od simptoma psihičke naravi promjene su u vidu pojave opsesija o svrsihodnosti života, pojava osjećaja besciljnosti, suicidalnih misli, vjerski fanatizam ili gubitak vjere, patološki skepticizam itd. Sve navedeno utječe i na tijelo koje  doživljava stres te se javljaju organski poremećaji tipa srčane aritmije, pojava hipertenzije, bolovi u mišićima i zglobovima, pojava probavnih smetnji, glavobolja i migrene, poremećaji menstrualnog ciklusa u žena itd.

Kong i sar. (2012) su u svom istraživanju zaključili da je visok udio ljekara u javnom zdravstvu koji su sa karakteristikama visokog sagorijevanja na poslu (eng. burnout). Mladi, ali umjereno iskusni ljekari, koji moraju raditi u smjenama, činili su se najranjivijim. 

Dakle, ako ste pomislili o nekom zdravstvenom radniku/ci kako je debeo/la, neuredan/na, ima grozne podočnjake, nije našminkan/na, uređen/a, svjež/a, poletan/na, ljubazan/na, nasmijan/na, izgleda bolesno itd. možda (najvejrovatnije) je to zato što radi posao koji sa sobom nosi ova stanja kao profesionalne posljedice rada noću. 

Nisu u pitanju samo zdravstveni radnici, nego svi radnici koji rade noću, ali i ljudi koji ne rade noćne smjene, ali nemaju dobru higijenu spavanja. Dakle, svi ovi zdravstveni problemi su povezani sa poremećajem cirkadijalnih ritmova, tako da trebate biti oprezni ukoliko volite provoditi neprospavane noći.

 

  1. Amani, R., & Gill, T. (2011). Shiftworking, nutrition and obesity: Implications for workforce health—A systematic review. Obesity Research & Clinical Practice5, 61
  2. Antunes, L. C., Levandovski, R., Dantas, G., Caumo, W., & Hidalgo, M. P. (2010). Obesity and shift work: chronobiological aspects. Nutrition Research Reviews23(1), 155–168
  3. Barbadoro, P., Santarelli, L., Croce, N., Bracci, M., Vincitorio, D., Prospero, E., & Minelli, A. (2013). Rotating Shift-Work as an Independent Risk Factor for Overweight Italian Workers: A Cross-Sectional Study. PLoS ONE8(5), e63289
  4. Conlon, M., Lightfoot, N., & Kreiger, N. (2007). Rotating Shift Work and Risk of Prostate Cancer. Epidemiology18(1), 182–183
  5. Coppeta, L., Di Giampaolo, L., Rizza, S., Balbi, O., Baldi, S., Pietroiusti, A., & Magrini, A. (2020). Relationship between the night shift work and thyroid disorders: A systematic review and meta-analysis. Endocrine Regulations54(1), 64–70
  6. Eberly, R., & Feldman, H. (2010). Obesity and Shift Work in the General Population. Internet Journal of Allied Health Sciences and Practice.
  7. Gan, Y., Yang, C., Tong, X., Sun, H., Cong, Y., Yin, X., Li, L., Cao, S., Dong, X., Gong, Y., Shi, O., Deng, J., Bi, H., & Lu, Z. (2014). Shift work and diabetes mellitus: a meta-analysis of observational studies. Occupational and Environmental Medicine72(1), 72–78
  8. Gupta, Sh. i Gaur, S. (2016). Lifestyle Patterns, Eating Practices and Obesity among Nurses: A Review. International Journal of Health Sciences and Research. 6(11), 258-266
  9. Hedge, S. i sar. (2015). Prevalence of Diabetes Hypertension and Obesity among Doctors and Nurses in a Medical College Hospital in Tamil Nadu India. National Journal of Research in Community Medicine, IV(3), 235-239
  10. Naghashpour, M., Amani, R., Nematpour, S., & Haghighizadeh, M. H. (2013). Dietary, Anthropometric, Biochemical and Psychiatric Indices in Shift Work Nurses. Food and Nutrition Sciences04(12), 1239–1246
  11. Nagaya, T., Yoshida, H., Takahashi, H., & Kawai, M. (2002). Markers of insulin resistance in day and shift workers aged 30-59 years. International Archives of Occupational and Environmental Health75(8), 562–568
  12. Ko, S. B. (2013). Night Shift Work, Sleep Quality, and Obesity. Journal of Lifestyle Medicine3(2), 110–116
  13. Kong, H., Siu, C., Fy, C., Yuen, S., & Cheung, A. (2012). www.hkmj.org. Hong Kong Med J18, 186–192
  14. Phiri, L. P., Draper, C. E., Lambert, E. V., & Kolbe-Alexander, T. L. (2014). Nurses’ lifestyle behaviours, health priorities and barriers to living a healthy lifestyle: a qualitative descriptive study. BMC Nursing13(1)
  15. Puttonen, S., Härmä, M., & Hublin, C. (2010). Shift work and cardiovascular disease – pathways from circadian stress to morbidity. Scandinavian Journal of Work, Environment & Health, 36(2), 96–108
  16. Reeves, S. L., Newling‐Ward, E., & Gissane, C. (2004). The effect of shift‐work on food intake and eating habits. Nutrition & Food Science34(5), 216–221
  17. Slišković, A. (2010). Shiftwork Problems. Archives of Industrial Hygiene and Toxicology61(4)
  18. Viswanathan, A. N., Hankinson, S. E., & Schernhammer, E. S. (2007). Night Shift Work and the Risk of Endometrial Cancer. Cancer Research67(21), 10618–10622
  19. Wu, S.-Y., Li, H.-Y., Wang, X.-R., Yang, S.-J., & Qiu, H. (2011). A Comparison of the Effect of Work Stress on Burnout and Quality of Life Between Female Nurses and Female Doctors. Archives of Environmental & Occupational Health66(4), 193–200