Ugriz zmije i prva pomoć

Ugriz zmije i prva pomoć

Dr. Vedad Herenda, ugriz zmije i prva pomoć...

👉 Jedan od problema sa kojima se planinari mogu susresti tokom ljetnjih planinarskih tura jesu i problemi zmijskih ujeda. Ova tema je posljednjih dana u BiH posebno aktuelna zbog trenutnog nedostatka protivotrova koji se nekad koristi u liječenju osoba koje su zadobile ujed zmije.

U BiH živi malo vrsta otrovnih zmija, mogu se prebrojati na prste jedne ruke. Ono čime se možemo ponositi (ili strahovati) je činjenica da naše ljutice spadaju u neke od najotrovnijih na svijetu. Da ubiju plijen potrebno im je 10 miligrama otrova na kilogram tjelesne težine žrtve. Srećom, one imaju negdje oko 35-40 miligrama otrova. Što će reći da njihov primarni plijen nisu uopće ljudi i njihovi susreti sa ljudima su nesretni slučajevi. 

Zmija u BiH će ujedati samo u samoodbrani, kada nema više mogućnosti da pobjegne. Prilikom ujedanja može ispuštati otrov u žrtvu ali i ne mora. Naime, negdje do 50 posto ujeda otrovne zmije su tzv. suhi ugrizi, kada zmija ujeda ali ne ispušta otrov. Da li će se otrov ispustiti zavisiće od više faktora. Prvi je doba godine: zmije u proljeće će lakše ispustiti otrov jer ga imaju više nakon zimskog sna. Drugi je starost zmije: starija zmija će rjeđe ispuštati otrov od mlađe...iskustvo. Treće: vrijeme kada je zmija lovila pravi plijen. Ako je zmija nedavno jela veća je vjerovatnoća da je već koristila otrov u lovu. 

Otrov zmije ima nekoliko sastojaka i djeluje na način da uništava neke ćelije ljudske krvi i da oštećuje živce. On je oružje zmije i ona ga pažljivo koristi i jedino u krajnjoj nuždi.

Nakon ujeda zmije doći će do pojave bola i otoka. Na mjestu ugriza će se pojaviti modrica. Kasnije može doći do javljanja nekih opštih simtoma: malaksalost, poremećaja svijesti, vrtogolavice, mučnine, ubrzanog rada srca i pada krvnog pritiska. Ovo su simptomi koji mogu govoriti o težini stanja i služe u procjeni daljnjeg tretmana ujedene osobe. 

U prvoj pomoći, najbitnije je smanjiti mogućnost da se otrov koji je ubrizgan ispod kože proširi dalje i uđe u cirkulaciju. Stoga je prvi i glavni metod pomoći  MIROVANJE. Odmah i potpuno. Naime, za povratak krvi sa periferije ka centralnom dijelu tijela je potreban rad mišića. Mišići potkoljenice se npr zovu drugo srce jer svojim radom djeluju kao pumpa koja vraća krv ka srcu. Stoga, mirovanje odmah. Dobro je, ukoliko postoje mogućnosti, obilježiti mjesto ugriza da bi se moglo ocijeniti koliko se i kojom brzinom otok proširio. Pored mirovanja ono što se preporučuje je previjanje ujedenog dijela tijela principom koji se zove australijska bandaža. Tada se naime elastičnim zavojem prekriva cijeli ekstremitet, cijelom dužinom, od korijena do vrha. Po previjanju se pristupa imobilizaciji, stavljanju ujedenog ekstremiteta u nepokretan položaj. Na taj način se smanjuje mogućnost da se otrov kroz limfne i krvne žile širi i iz periferne venske cikulacije pređe u duboke vene i dalje ka srcu. Mjere poput isisavanja, podvezivanja, rezanja, spaljivanja, stavaljanja leda se ne preporučuju. Svaka od tih mjera je ispitivana i postoje jasni dokazi i objašnjenja zašto se ne preporučuju. 

U svakom slučaju, čak i kod ujeda otrovne zmije sa davanjem protivotrova se mora malo pričekati. Postoje pravila i kriteriji kada se daje tako da se žrtva isprva prati a tek poslije se odlučuje na davanje protivotrova u slučaju da se pojave simptomi koji ukazuju nasistemsko prisustvo otrova. Tada je zbilja protivotrov od vitalne važnosti. 

Za kraj: loša stvar je da zmije grizu. Dobra stvar: grizu srećom rijetko. Najbolje stvar: pažljivim pristupom i mjerama prevencije može se neugodni susret izbjeći. Na radost i čovjeka i zmije. Ne idemo u planine da nas jedu zmije ili mi njih nego da uživamo. Nositi odgovarajuću obuću koja prekriva stopalo i zglob, uz tvrdi đon. Paziti gdje se sjeda i gdje se ruke guraju, paziti gdje se i na šta  ruksak spušta. Malo opreza i sve će biti ok. Niti je zmijama niti nama u interesu da se bijemo nego da mi hodamo a one gmižu, svako svojim putem. 

Vikend ide, planine čekaju :)