Dojenje i razvoj vilica

Dojenje i razvoj vilica

Dojenje je prirodni proces hranjenja djeteta i produžetak bliskosti između bebe i majke, koja se stvara još u utrobi majke. Brojne su prednosti dojenja za dijete, ali i za majku i društvo uopšte. Majčino mlijeko je najbolja, prirodno dizajnirana hrana za novorođenče, zato što sadrži sve potrebne sastojke, stimuliše razvoj imuniteta, smanjuje rizik od alergija, probavnih i disajnih infekcija.

Kako dojenje utiče na razvoj lica i vilica?

Dojenje ima veliki uticaj na razvoj lica u djetetovoj prvog godini života.

U procesu sisanja se aktiviraju svi mišići orofacijalne regije (regija usta i lica) što dovodi do pravilnog razvoja skeleta cijelog lica. Istraživanja su dokazala da bebe koje doje moraju puno više angažovati mišiće da bi mlijeko bilo otpušteno iz dojke nego bebe koje sisaju iz flašice. Potrebna je 60 puta veća snaga mišića za dojenje nego kod hranjenja iz bočice. Povećana mišićna aktivnost omogućava pravilan rast i razvoj vilica.

Dojenje zahtjeva od bebe da aktivira svoje orofacijalne mišiće kako bi se stvorio vakum u usnoj šupljini, što omogućava otpuštanje mlijeka iz dojke.  Pri tome, stražnji dio jezika prvo mora biti privučen čvrsto uz nepce, što pomaže u pravilnom formiranju stražnjeg dijela gornje vilice i nepca, odnosno omogućava njihov nesmetan rast u širinu. Nakon što mlijeko počne teći, vrh jezika pritišće bradavicu uz prednji dio nepca, čime se stimulira razvoj prednjeg dijela nepca i gornje vilice. Donja vilica se u cijelom procesu naizmjenično pomjera naprijed – nazad, tako da se time stimuliše njen rast.

Sa aspekta pravilnog gutanja, djeca koja doje imaju pravilniji položaj jezika i brže prelaze na somatski tip gutanja. Djeca hranjena na bočicu, duže zadržavaju infantilni tip gutanja, usljed nepravilnog položaja jezika koji se gura naprijed da spriječi preveliko isticanje mlijeka iz bočice. Infantilno gutanje je normalna pojava kod beba, kod kojeg je jezik u kontaktu sa gornjom usnom pri gutanju. Nicanjem zuba djeca bi trebala preći na somatski (zreli) tip gutanja pri kojem je jezik oslonjen na nepce.

Naučni podaci ukazuju da rano stečene, loše navike (sisanje prsta, usne, cucle) i  hranjenje na bočicu mogu negativno uticati na razvoj zagriza. Neadekvatan tonus mišića, kao i nepravilan položaj jezika tokom sisanja ometaju dinamički balans između jezika, obraza i usana, dovodeći do poremećaja u razvoju obje vilice. Cucle na flašicama imaju specifičan oblik, i napravljene su od rigidnijeg materijala nego tkivo dojke. Takve karakteristike vode do nefioziološkog pritiska u usnoj šupljini koji može ometati normalni transverzalni rast nepca i uzrokovati neadekvatno poravnanje zuba posljedično. Ortodontski problem, poput zbijenih zuba su najčešće znak nedovoljno razvijenih vilica, odnosno lica u cijelini.

Loše navike (cucla, sisanje prsta, disanje na usta) se označavaju kao uzročni faktori za nastanak malookluzija (nepravilan položaj zuba u istoj vilici; nepravilnosti u kontaktu zuba gornje i donje vilice). Činjenica je da što dojenje traje duže manji je rizik za sticanje loših navika, a samim time manja je pojavnost malookluzija. 

Dojenje ima pozitivan psihološki efekat na dijete, uključujući osjećaj sigurnosti, topline, beba zadovoljava instinktivnu potrebu za sisanjem, zbog čega djeca manje imaju potrebu za sticanjem takvih navika.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporučuju isključivo dojenje, bez dodavanja vode, sokova, čajeva, kašica ili druge hrane  prvih 6 mjeseci djetetova života. Nakon toka dojenje se nastavlja uz uvođenje krute hrane do djetetove napunjene druge godine života.

                                       

Mediha Nukić Ibrišević

Dr. dentalne medicine